Blog

RSS
  • Seen live

    7. Sep. 2010, 23:48

    Nipple People @ Soho Republik
    240212 NipplePeople (bolnije nego što sam se nadao)

    Ape Attack, A Bit of Braindead, Katma, Fat Kid Loves Cake @ Ciklon
    211010 KATMA
    211010 Ape Attack
    211010 A Bit of Braindead
    211010 Fat Kid Loves Cake

    Disarter Festival
    171010 Grandpa Candys
    191010 Prljavi Dripci
    191010 Vox Populi

    KBO! na Akademiji - Koncertna promocija albuma "Prosta proza"
    151010 Vox Populi
    151010 KBO!

    Koncert - Deathraid on Eurotour @ Akademija
    230910 Deathraid
    230910 DAžD
    230910 Atomski Rat

    Bolesna štenad na Akademiji
    040910 The Schtrebers
    040910 Kill Me Laser

    Hardcore punk koncert at Akademija
    020910 KATMA
    020910 Mishomor
    020910 Pavilionul 32

    Finski hardkor at Akademija
    010910 New Mortal Gods
    010910 Sotatila

    Belgrade Beer Fest 2010
    180810 Partibrejkers
    180810 Ana Popović
    180810 Kiril Dzajkovski
    200810 Pankrti

    Rebellion Festival 2010 Day 3
    070810 Born to Lose
    070810 Los Fastidios
    070810 Texas Terri Bomb!
    070810 Dun2Def
    070810 Red Alert
    070810 Civet
    070810 The Defects
    070810 Goldblade
    070810 Reazione
    070810 One Way System
    070810 Vice Squad
    070810 Punishment Of Luxury
    070810 UK Subs
    070810 The Opressed
    070810 HardSkin
    070810 GBH
    070810 The Last Resort
    070810 New York Dolls (zasp'o sam)
    070810 Discharge

    EXIT Festival 2010 Day 1
    080710 Bad Brains
    080710 Reflections of Internal Rain
    080710 Smut
    080710 Hitman
    080710 The Inspector Cluzo
    080710 Suicidal Tendencies
    080710 Clark

    EXIT Festival 2010 Day 2
    090710 Atari Teenage Riot
    090710 inje
    090710 The Branka
    090710 Behemoth
    090710 Juvelen
    090710 Does It Offend You, Yeah?
    090710 Pinch (wannabe Clark)

    EXIT Festival 2010 Day 3
    100710 Cherkezi United
    100710 S.O.K. 91
    100710 Röyksopp (znate, ona predgrupa Lollobrigidama)
    100710 Al & The Black Cats
    100710 The Exploited
    100710 KUD Idijoti
    100710 L-Vis 1990

    EXIT Festival 2010 Day 4
    110710 Pendulum (razočarenje)
    110710 Bombarder
    110710 Cathedral
    110710 Crystal Castles
    110710 A-Trak
    110710 DJ Friction

    "Ples sitnih demona" @ Dadov
    170610 The Schtrebers

    Zatvaranje » Cinema City
    120610 Flip (Serbian DJ)
    120610 MKDSL
    120610 French Fries

    Otvaranje » Cinema City
    050610 The Good Guys
    050610 DJ Rahmanee

    Mikser 2010
    250510 Repetitor
    250510 sevdahBABY

    Ritam Evrope
    090510 Superhiks
    090510 Talco
    090510 Skarface

    Horkestar, Krš i Grupa Kao Takva
    030410 Horkestar

    Bigz Na Povetarcu
    130310 Terrarium
    130310 Vox Populi

    Sagino građansko veselje 2010
    140210 Vlatko Stefanovski

    SAMOSTALNI REFERENTI Live @ AKADEMIJA
    230110 Samostalni Referenti

    Ples & protest! br.1
    160110 Pavilionul 32
    160110 Crustavci
    160110 Csihás Benö

    Doček nove 2010. godine
    311209 Lollobrigida
    311209 Atheist Rap

    FIT - Riječani ponovo u Beogradu!
    271109 Fit

    Pendulum
    211109 Pendulum (DJ Set + MC Verse)

    Belgrade Beer Fest 2009
    120809 Laibach
    140809 Psihomodo Pop

    EXIT Festival 09 Day 1
    090709 Lily Allen
    090709 Buraka Som Sistema
    090709 Arctic Monkeys
    090709 Sub Focus

    EXIT Festival 09 Day 2
    100709 Manic Street Preachers
    100709 KoЯn
    100709 Codex

    EXIT Festival 09 Day 3
    110709 Patti Smith
    110709 Kraftwerk
    110709 Moby
    110709 Etienne de Crécy
    110709 Lollobrigida

    EXIT Festival 09 Day 4
    120709 Madness
    120709 Prodigy
    120709 Chase & Status
    120709 Vrisak Generacije
    120709 Atheist Rap

    Belgrade Beer Fest 2008
    210808 Generacija 5
    210808 Dubioza Kolektiv
    220808 Kiril Dzajkovski
    240808 Van Gogh
  • I beše EXIT 2010

    15. Jul. 2010, 1:50

    Ovo je bio još jedan neočekivano fenomenalan EXIT Festival. Delovalo mi je vrlo neverovatno da će ovogodišnji nadjebati prošlogodišnji koji je bio spektakularan, no misija je ipak uspešno izvršena. Ja sam ponovo pao na kolena. Dobrodojde!


    (C) Dani Janev

    Taj prokleti 8. jul mi je bio vrlo naporan dan. Iako sam prilično kasno legao sa idejom da se dovoljno odmorim za festival, verovatno zbog nervoze probudio sam se u 10 ujutro. Spakovao sam potrepštine već jušerašnji dan, tako da mi je preostala zanimacija bila kosa. Saopšteno mi je da ćemo krenuti u 5 posle podneva. Umirući od nervoze, dočekao sam i 6 kada smo konačno krenuli (oh, ekspeditivni drugari moji). Posle nepunih sat ipo stigli smo u jednu prizemnu, veoma ukusno opremljenu Futošku kućicu, sa prekrasnim dvorištem i vrlo gostopromljivim domaćinima.

    Euforija koja je rasla što smo bliži tvrđavi bili, bivala je još veća jer smo već uveliko kasnili. Bio sam jako nervozan zbog očekivanih redova za preuzimanje ulaznica, no gužve nigde nije bilo. Ljudi na sve strane, ipak sve je funkcionisalo perfektno, čak i pored veoma strogog i detaljnog obezbeđenja ove godine.

    Pohitao sam i na tvrđavu ušao sam (sa sobom). Bilo mi je malo krivo što sam zakasnio na Ringišpil, ali kašnjenje je ovde praksa i to se ne može izbeći. Stigao sam na nastup
    Bad Brains-a
    na Main stejdžu i našao se u čudu. Nisam baš očekivao tako spiritualan i, pobogu previše spor bend. Ne, ne, jednostavno je bilo pogrešno, očekivao sam nešto žustrije, ne znam ni sam zašto. A dobio nešto spiritualno i bljutavo. Ok, loš početak, ali sam krenuo dalje. Iduća destinacija bio je Exit Music Live stejdž i
    Reflections of Internal Rain,
    neki bend koji svira od 2004-e godine iz Novog Sada. Dobio sam baš ono što sam očekivao, veoma su dobri bili, energični. Ipak još uvek nefasciniran, okrenuo sam se posle par minuta i krenuo na Explosive stejdž koji kao da me je od početka prizivao pokušavajući da mi došapne kako će on biti moja slatka kućica i sklonište od gadosti ove godine, što je i bio. Tamo su bili
    Smut,
    bend koji je sa mojim ukusom bio nešto kompatibilniji od prethodnog. Nakon njih, nastupili su domaći
    Hitman
    koji su takođe bili vrlo energični i čiji su me tekstovi oduševili. Nakon ovoga, smešio se šou. Čuo sam da to veče na istom mestu sviraju neki ludi francuzi,
    The Inspector Cluzo
    se krste. Rečeno mi je da su jako dobri uživo, a piše na Last.fm-u da su funk rock, pa se nisam ni trudio da ih preslušam, no bio sam tu. I jebeno se oduševio. Njih je dvoje, bubnjarista i gitarista koji i peva. A to je i više nego dovoljno, oni su dokazali. Napravili su svojevrstan spektakl kada su jednog dečaka i devojčicu pozvali na binu da pevaju sa njima Fuck The Bass Player. Imali su zaista zavidan performans. A posle njih, ono što sam ja čekao tog dana, kao i mnogi drugi bili su
    Suicidal Tendencies
    a kako sam zaglavio zbog prethodnog benda u prvom redu, nije mi bilo gde nazad jer se gužvica stvorila, a i došla je drugarica. Počeli su da rokaju i rokali su do kraja, bili su neprikosnoveni. Uživao sam, iako sam znao samo par refrena od njih. Publika je takođe bila fenomenalna: neki bi rekli da je bila nepodnošljiva gužva, ali meni je bilo savršeno. Čak su pozvali publiku da se popnu na binu i brda ljudi je otišlo, obezbeđenje se našlo u čudu, bilo je spektakularno. Čak su me i slikali tu u prvim redovima. Nakon njih, druga draga drugarica me je pozvala na Happy Novi Sad stejdž koji sam toliko hteo da vidim ovog puta i otišao sam na
    Clark-a
    za koji mi je ista drugarica rekla da je dobar, a i jeste bio dobar. Eto, saznao sam za novi žanr, reče ona . Veoma nekonvencionalna elektronika, načini veoma interesantnu završnicu ovog dana.


    (C) Jovan Đokić

    Posle 12 zdravih sati sna u mirnom i prekrasnom Futogu, počeo je novi dan, a ja spreman za novi festivalski dan. Dve čaše Kratošije posle ručka, pa pravo na tvrđavu. Kasnio sam, naravno, kašnjenje je ovde praksa i to se ne može izbeći. Doduše, ja sam mislio da kasnim na The Horrors, tako da mi je zapravo bilo svejedno, pa sam se vrlo neprijatno iznenadio kada sam čuo zvuke
    Atari Teenage Riot-a
    koji dopiru sa Main stejdža. Izmenili su program i u mojoj glavi je nastao savršen haos, budući da sam sve planirao unapred ove godine. Oni me nisu posebno oduševili. Mislim, zanimljivo su puštali muziku, ne znam šta drugo da kažem. Posle toga, odoh na Elektrana stejdž da čujem te
    inje
    o kojima svi toliko pričaju i naleteh na sladak od njih. Nefasciniran, odoh preko puta mog prirodnog staništa, na Exit Music Live stejdž na
    The Branka
    i nauživah se lepo. Meni su oni baš zanimljivi, a uživo su bili i zanimljiviji nego što očekivah, baš lepo oraspoložiše. Kako je na Main stejdžu svirao Placebo koje iz dna duše mrzim, a kako nisam na šta bolje za svoju dušu mogao otići, nisam imao izbora nego da odem na
    Behemoth
    koji je u tom trenutku počinjao na Explosive stejdžu. Inače, znate, ja mrzim . Prvo sam video taj, jebo te, stejdž koji su namontirali, a kada su se pojavili i počeli... Nisam skidao osmeh sa lica. Nije mi jasno kako svi oni metalci mogu da se mršte čak i na to, mene je sve to jako radovalo. Telema i okultno? Pa to je na radost! Zvučali su i izgledali toliko jebeno dobro! A meni ni na kraj pameti ne bi palo da dođem tu, osim iz bojkota prema Placebo-u. Posle njih ja otišao kod drugara na Elektrana stejdž da slušam
    Juvelen-a
    kad ono on peder nešto pokvario, pa ne radi. Ja se lepo vratio na pivo i još malo Behemoth-a, pa se posle vratih na njanjija. Bio je zanimljiv. Bilo je baš prijatno za uši otići sa a na gay gadost. Nakon njega, tamo gore nebu pod oblake na Fusion stejdžu svirili su
    Does It Offend You, Yeah?
    and yeah, it offended me. Isti slučaj kao za Atari Teenage Riot. Winamp se koristi kući, na koncerte dođete da izvodite muziku nama na oči, a ne da pozirate. Mada je bila dobra publika i sarađivala kada sam se počeo bacati okolo k'o budala uz We Are Rockstars. To je bilo lepo. A tu sam i neke drugarice sreo, pa su me one odvukle do Happy Novi Sad stejdža na
    Pinch-a
    koji valjda glumi nekog -era, nemam pojma, ali mi je neverovatno delovalo kao da pokušava da bude Clark, al' nešto ne može.

    Pa se tako ja prošetah još malo, al' odoh kući sam ovog puta i uđoh u pogrešan autobus koji sam čekao sat vremena. Ali bilo je kul vozati se po Varadinu i Futogu satima na 850 stepeni.


    (C) Jovan Đokić

    Isti slučaj kao i prethodnog dana, dovršio sam onu flašu Kratošije posle ručka i opet pohitao ka tvrđavi, mada sam već kasnio. Kašnjenje je ovde praksa i to se ne može izbeći. Mnogo sam želeo otići na G.U.B., te kultne lepe slovenske pankere, ali sam uspeo da se približim Explosive stejdžu tačno u trenutku kada su okinuli poslednji rif i mnogo se razočarao. Ali šta je tu je, otišao sam preko puta na Exit Music Live stejdž i sačekao da počnu ti neki srbi koji pevaju na ruskom
    Cherkezi United
    koji su, eto, bili okej. Ali ipak sam ubrzo prešao nazad na Explosive stejdž, gde su svirali
    S.O.K. 91,
    još jedan bend sa izuzetnim tekstovima. Posle malo utrošenog vremena na tom mestu, otišao sam na
    Röyksopp
    koji su već uveliko počeli, ali su svirali Happy Up Here kada sam došao i bilo mi je baš nekako drago. Tu sam upoznao neku volonterku, popio pivo sa njom, stigla je i prošla pesma What Else Is There i ja sam ne preterano zadovoljan nastupom požurio nazad na Explosive stejdž da zauzmem prvi red za
    Al & The Black Cats
    o kojima sam sve do datog trenutka razmišljao i čiji sam nastup jedva čekao i očekivao baš mnogo. I dobio sam i više nego što sam očekivao. Bili su fantastični. Najenergičniji i ubedljivo najbolji nastup ovogodišnjeg Exit-a. Amerikanci su objasnili neke stvari. Bilo je razočaravajuće videti tako malo publike na tako dobrom bendu. Na istom mestu, usledili su
    The Exploited
    na čijem nastupu nisam želeo da budem u prvom redu, jer ih ne simpatizujem baš, no gužva se već stvorila i meni nije bilo nazad, a eto, ona ista drugarica sa Suicidal Tendencies je opet došla. Počeli su da prže, ja sam u početku bio vrlo skeptičan, ali se posle ispostavilo da sam i njih zavoleo, jer im je nastup bio prejebeno dobar. I oni su zvali ljude na stejdž. Naravno, publika je ponovo bila fenomenalna, ništa bez publike! Nakon cela dva benda neprestanog mlaćenja glavom i ostalim ekstremitetima, iscrpljen do bola otišao sam na pivo i na Fusion stejdž gde su svirali
    KUD Idijoti
    za koje mi je žao što nisam imao dovoljno energije, jer su bili odlični, a ja sam stajao ukopan u mestu i srkao pivo, mrtav umoran. Posle toga sam otišao bilo gde da utrošim malo vremena, stigao na Happy Novi Sad stejdž ponovo gde je svirao neki
    L-Vis 1990
    koji me je zbunio, ništa mi nije bilo jasno. I onda sam otišao. Zašto mi se svaki dan završava sa nekom čudnom elektronikom na Happy Novi Sad stejdžu?


    (C) Jovan Đokić

    A opet isti scenario kao i prethodnog dana, samo što danas više nije bilo Kratošije koja mi je toliko prijala, već je u pitanju bilo neko francusko od 800 dinara, a koje mi je manje prijalo od makedonskog, ali šta je tu je. Opet smo kasnili, naravno, kašnjenje je ovde praksa i to se ne može izbeći. Žurio sam na
    Pendulum
    koji su bili na Main stejdžu. Kontam da bih se bolje proveo da sam bio u prvim redovima, ovako sam se osećao kao da sam slušao plejbek ponovo. Očekivao sam barem 3 puta bolji nastup od DJ Seta u Beogradu koji je bio fenomenalan, a dobio sam 3 puta lošiji. Baš mi je bio siromašan ovaj dan, pa sam otišao kući na Explosive stejdž da popunim rupe u vremenu, gde su malo kasnili sa svirkama, pa su u trenutku išli
    Bombarder
    koji su bili prilično fini, ali ja sam ipak čekao
    Cathedral
    jer sam čuo da su oni jako dobri i zaista jesu bili dobri. Uz pivce sam se nauživao dobrog metala, mada je meni ono zvučalo kao heavy, a ne kao doom, kako se deklarišu. Posle toga, požurio sam na željno isčekivan nastup benda
    Crystal Castles
    zbog kojih sam se morao spuštati u onaj kanalizacioni odvod Exit Festival-a zvan Dance Arena. A usput mi je bio Jack Daniel's Experience stejdž za koji sam dobio propusnice, pa sam otišao, pokupio tri crne čaške i nastavio ka Dance Areni. Zauzeo sam mesto među prvim redovima, srkao onaj viskić i čekao da počne haos. Haos veći nego što sam očekivao, mnogo veći. Bili su neverovatno energični! Alice se umorila isto koliko i mi u publici, čak je dobre tri pesme provela na svima nama. Bilo je neočekivano dobro. Sa mnogima delim isto osećanje, tresao sam se posle nastupa, dobrih sat vremena nisam mogao da se smirim. Sušti bes. U elektronskoj muzici! Ubedljivo najbolji elektronski bend ove godine. U kolikoj sam ekstazi bio zbog ovog nastupa, apsolutno sam zaboravio da neposredno posle njih na Fusion stejdžu sviraju Ritam Nereda, pa sam ih i propustio, što mi je malo krivo, ali preživeo sam. Ostao sam do samog kraja dana dočekavši jutro na Main stejdžu uz
    DJ Friction-a
    sa gomilom drugara koji su se svi sjatili tu i sa gomilom stranaca. Svi su bili presrećni, štrokavi i mrtvi umorni, ali su ostali do samog kraja nastupa koji se završio oko pola 7. Meni se čak ni posle toga nije odlazilo odatle, postajao sam sve emotivniji, pa sam sa jedinom neumornom ekipom sišao ponovo do Dance Arene, gde je pičio nekakav
    A-Trak
    koji nas je smorio k'o guzice, kada smo poželeli da odemo sa tvrđave, što je zapravo bila veoma dobra završnica.


    (C) Irma Pučkarević

    Naravno da je treći dan bio najbolji, šta vam je. Sve sama pankerija, sjatilo se na tvrđavu gomila ljudi i bilo je neverovatno. Da stavimo tačku i na ovu godinu, mnogi kažu da je bilo lošije nego lane, ali ja se protivim toj tvrdnji; iako mi je prethodna godina takođe bila fenomenalna, ova godina je ipak bila mnogo bolja, u šta ni ja ne mogu da verujem još uvek. Mnogo mi se ide nazad.
  • Bio sam u Novom Sadu

    11. Mai. 2010, 23:32

    Bio sam naSun 9 May – Ritam Evrope.

    Superhiks su bili odlični, Talco i ne toliko, ali Skarface su objasnili neke stvari!

    U svakom slučaju, odlična svirka, odlična atmosfera kao i uvek na tom mestu u Novom Sadu i odlično društvo.

    Malo je falilo da ne dođem, ali sticajem srećnih okolnosti, nisam propustio ove kutave trenutke.
  • Osvrt na Exit 2009

    6. Jan. 2010, 4:59

    Kako sam se proveo na Thu 9 Jul – EXIT Festival 09?

    English version: http://paste.ubuntu.com/352176


    (C) Dragan Radojević


    Odlično. Prvih par dana se nisam najbolje snašao, tako da sam neke stvari propustio, zbog čega mi je jako žao. Većina izvođača je oduševila, jako malo razočaralo. I društvo, da, društvo kao jedan od najbitnijih faktora mora biti spomenuto. Ekipa je bila fantastična, na svakom koraku. Raspoloženje na nivou.

    Prvi dan sam opako okasnio, ali sam stigao na vreme na
    Lily Allen
    taman da čujem Fuck You i još nekoliko numerica.
    Neki kažu da je bila nadrogirana, ja konstatujem da je konstantno držala cigaretu u ustima i da je pritom pevala neprikosnoveno. Isto kao u spotovima. I mnogo je lepa.
    Usledili su
    Buraka Som Sistema
    na koje sam samo svratio i video izuzetno dobru atmosferu, a onda požurio na
    Arctic Monkeys
    čiji je nastup bio... korektan. Toliko.
    Ostatak večeri proveo sam istraživajući stejdževe i tvrđavu, da bih dan završio uz
    Sub Focus
    koji su za moj ukus ubedljivo najbolji drum'n'bass ovog Exit-a. Naterali su me da igram izuzetno energično čak i posle čitavog dana jurcanja i igranja, što ne može svako. I uz njih dočekasmo jutro.


    (C) Dragan Radojević

    Posetio sam naposletku Dance Arenu, gde nisu uspeli da me pokrenu, napustivši tvrđavu ubrzo nakon.


    Usledio je drugi dan koji od mene dobija najslabiju ocenu. Bio je prilično dobar, ali ipak lošiji od svih ostalih. Stigao sam na vreme da poslušam par numera od
    Manic Street Preachers
    gde je sa mrakom došla i slaba kišica. Sa par drugara seo sam na uzvišenje, pili smo pivo i posmatrali
    KoЯn
    koji su odatle zvučali kao penzionisani sumo rvači.
    Kasnije svratismo do Elektrane i shvatismo da je tu najbolja . A druga ekipa dragih drugara sa kojima sam stan delio bila je na Codex drum'n'bass-u i odlično se provela.


    (C) Marija Popović

    Treći dan, najduže iščekivani i najbolji dan, neočekivano dobar.
    Započeo je sa
    Patti Smith
    na koju sam, nažalost, kasnio. Stigao sam na pola nastupa, ali sasvim dovoljno da se zaljubim u njenu muziku i stavove. Izuzetno energičan nastup za jednu baku. Ostavila me je bez daha izvodeći kao trijumf svog nastupa numeru People Have the Power, na kraju koje je rukama kidajući žice i divljajući po stejdžu govorila o slobodi i sličnim gadostima koje je propovedao u njeno doba, kada je nastajao. Najveći umetnik ovog Exit-a.
    Kako sam već bio u prvim redovima, sačekao sam
    Kraftwerk
    kojih sam bio izuzetno željan. I nakon nastupa ostao. Njih ljudi moraju videti, pa onda slušati da bi shvatili neke stvari. Najsporija muzika koja najlakše pokreće. Izuzetan vizuelni nastup. Grupa koja je inovativna i originalna čak i danas, posle 30-ak godina postojanja.
    Usledio je
    Moby
    za koga mogu konstatovati da je izuzetan muzičar, što sam mogao i pre nastupa. Crnkinja koja je bila sporedni vokal imala je izuzetan glas. Dizao je atmosferu, sve je ključalo. Ali mi se ne dopadaju njegovi politički stavovi. Lepo je drugarica komentarisala: najveći egocentrik u svetu muzike, i može to da bude.
    Dan se nastavio sa francuskim DJ-em
    Etienne de Crécy
    čija mi se muzika dopada jedino uživo, jer ima sintetičkih momentara, dok o vizuelnom nastupu neći ni govoriti. Pogledajte snimke na YouTube-u, onda zamislite to iznad sebe, ogromno, u potpunom mraku i shvatićete. Svetlosna nirvana. Drugaričina preporuka nije bila loša ni malo.
    Doček jutra i kraj tog dana obeležile su
    Lollobrigida
    koje su bile zanimljive baš onoliko koliko je trebalo da budu u toj situaciji i na tom mestu. Zabavno i duhovito, ali prizemno.


    (C) Dragan Radojević

    Poslednji dan započeo je
    Madness
    koje nisam planirao da slušam, jer sam tada iz nepoznatog razloga bojkotovao , ali ipak jesam i bili su i više nego dobri. Publika se njihala u ritmu njihovih gudačkih instrumenata i sve je bilo kako treba.
    Oko nastupa grupe
    Prodigy
    stvorila se neverovatna i najveća gužva na ovom izdanju Exit-a koja je bila nepodnošljiva. Želeo sam da ih vidim, tako da sam ostao na prvih nekoliko pesama, a zatim se izgubio u gužvi.
    Kasnije sam se vratio na očigledno mesto pokolja računajući na preporuku iste drugarice, na
    Chase & Status
    koji nisu uspevali da me pokrenu. Gde je ekipa ljudi bila jako neprijateljski nastrojena. I gde mi je već bilo preko glave sve te -e. Tada sam pobegao gdegod.
    Hodajući nasumično, načuo sam neke gitare, bubnjeve, skrenuo i dospeo na
    Vrisak Generacije
    koji su mi apsolutno popravili poslednji dan, zbog čega sam njihov fan. Zamislite da je poslednji dan ostao sranje... Ne bi bilo ok. Tu sam sreo jednu drugaricu koju nisam računao da ću sresti, kada smo dekintirani i trezni po prvi put otišli da vidimo šta ima na Fusion-u. Dospeli smo, dakle, na
    Atheist Rap
    koji je u istom terminu svirao, uz njih dočekali najbolje jutro na Exit-u i dobili nekolicinu besplatnih piva i tokena koje su delili ljudi, jer su imali viška. Tu sam zavoleo spomenuti bend koji je trijumfalno zatvorio moj provod na tvrđavi te godine.


    (C) Marija Popović
  • Belgrade Beer Fest 2008

    25. Aug. 2008, 4:10

    Wed 20 Aug – Belgrade Beer Fest 2008 ostade zapamćen kao poslednji dobar.

    Pros:
    - Generacija 5 koja je jebala kevu koliko je fenomenomenalan nastup imala.
    - Kiril Džajkovski, Makedonac koji je odvalio sa svojim tripovima.
    - Sunshine, neki random (or at least i heard so) koji je bio jako danceable.
    - Naravno, u životu Skopsko pivo svaki dan, k'o budala, pio sam Skopsko pivo i to pivo je najbolje na svetu uvek bilo i ostade.
    - Nova lokacija je totalni hit u svakom smislu, osim u onom da se jedan stejdž izgubio. Taj stejdž je bio neophodan za izolaciju fenseraja.
    - Chill City.
    - Povoljnije cene pića u odnosu na prošlu godinu.

    Cons:
    - Blaža. Jebeni retard.
    - Pivo sa tekilom. Pitam se koja se budala toga setila.
    - Takođe i pivo sa ukusima, as in borovnica, pomorandža, limun... Grozno.
    - U životu neću prežaliti očajan nastup Van Gogh-a. Očekivao sam više.
    - U životu neću shvatiti čoveka koji je svojim kvazi tribjutom kompletno oskrnavio Depeche Mode. Oni su bili ubedljivo najgori deo ovogodišnjeg BF-a.
    - Luna park.

    U životu je bilo divno i svako pivo mi je jako prijalo. Iako sam najčešće obraćao pažnju da posećujem štandove samo svojih omiljenih brendova, probao sam i ono najjeftinije, tamo neki Premijer, koje je također bilo fenomenalno. Trezan sam bio samo poslednji dan koji je bio kompletni shit i totalni višak pored prva 4 koji su bili apsolutno super provedeni, svaki dan sa drugim ljudima.